Biologinja, preciznije skupljacica sjemenki s ugroženih podrucja Glorija Suton dolazi u posjet ocu u Split izmedu dvaju terena. Taj ce posjet neminovno biti i povratak u ocev rodni kraj Vrj, zaselak Sutoni, negdje u Dalmatinskoj zagori, blizu Cetine. Tamo srece Jadrana, prijatelja iz djetinjstva, njegovu kcer Altu, pokoju invazivnu vrstu, ali i zadatak presadivanja stabla. Svi Glorijini poku&scaron;aji da makar na trenutak živi u sada&scaron;njosti bit ce preplavljeni br&scaron;ljanima sjecanja i njezinim korjenitim vezama s pro&scaron;lim životom. A taj nam život s ovih stranica &scaron;iba doživljaje i osjecaje guste i miomirisne kao &scaron;to je i dalmatinska vegetacija: zavodljive, bodljikave, ljepljive, i u konacnici, pod vrelinom sunca, samonikle.<br />Samo opasno je spasonosno, pa zato nema mjesta potencijalno ljekovitijeg da se Glorija, žena cija majka postoji samo u obiteljskim mitovima, konacno suoci i pomiri s ocem, Žarkom, da barem u sebi kaže ocevoj sjeni sve ono &scaron;to je ostalo neizreceno, a &scaron;to vodi razumijevanju i oprostu. Jer Žarko nije bio lagan covjek. Ni život Glorije, koja se od Sutona, preko splitske Siroma&scaron;ne, vinula do znanstvene zvijezde. A svega toga ne bi bilo bez oca Žarka. I sjemenke ljubavi koju je davno u njoj zasadio Dida. Trebalo je za tu spoznaju otkopati i mir, i pokoji dobro zatvoren grob. Zemlja bez sutona, prvi roman Marije Andrija&scaron;evic, svojedobno nagradene Goranom za mlade pjesnike, kao da je od mirisne smole mediteranskog drveta kojom se rana na obiteljskom deblu Sutonovih lijeci, a za citatelja lijepi. &ndash; Kruno Lokotar