Teško je uprijeti prstom na prvu grešku, reci gdje je pocelo zlo.

Jesu li pogriješili kad su prodali sve i ukrcali se na taj vlak, ili kad su pobjegli iz njega, hodali dva dana bez vode, prešli planinu i stigli u izgubljeni gradic na jugoistoku, u Santa Ritu ? Je li bila greška kad su ih smjestili u prihvatilište, ili kad su ih ondje zakljucali, kada su unutra bacene zapaljene boce, kad je živo spaljeno njih cetrdeset, ili kad su za sve to doznali mediji, kad je preživjele trebalo vratiti kuci, pretvarati se da radiš, ili ih naprosto potražiti, pronaci i dovršiti zapoceto ?

Irma, zovu je Crna, svoje je greške birala sama : samohrana majka, socijalna radnica sa sedmogodišnjom kceri došla je u Santa Ritu i dopustila da joj bude stalo. A prateci nju, Crnu, Antonio Ortuño svojim eksplozivnim romanom vodi nas u još crnje, u epicentar nasilja koje potresa Meksiko — rutom kojom migranti iz Srednje Amerike pokušavaju doci do SAD-a.

Spaljeni Antonija Ortuña, jednog od najznacajnijih meksickih pisaca današnjice, rijetko je beskompromisna knjiga, virtuozni triler u kojemu ime ubojice ne znaci ništa, a popis žrtava ne zanima nikoga — nikoga osim onih koji u sebi uspijevaju pronaci fatalnu grešku suosjecanja i ljudskosti.