Rasute geografske lokacije, kilometri proputovani rijecima, ali i stalna razigranost tih istih rijeci koje se iz pjesme u pjesmu ne pristaju pokoriti nikakvom pravilu ni biti unutar modernih tokova jedna su od mnogih vatri ove pjesnicke zbirke. Tako se one krecu od otoka do dalekih gradova, postavljaju usred knjige cijeli jedan šumski proplanak, promišljaju pomicuci se kroz prostor svoje vlastito vrijeme i (ne)bitnost, ali i neke aktualne dogadaje. Bitno je reci: ni pjesme ne pristaju biti uniformne, svaka traži vlastiti identitet, koji na kraju knjige i posuduje, pa tako Telecanove rijeci hodaju tudim pjesmama, ponekad i doslovno. U svemu tome otkriva se umijece Dinka Telecana: on može zagrliti rijecima i pokazati nam horizont poezije na drugom kraju svijeta, provuci kroz te stihove smijeh i kritiku tumora društva, ali ostati pjesnicki cvrsto na zemlji dajuci nam jasan znak svog snažnog korijena: autoriteti su isti / ptice nebeske / i ljiljani poljski. – Monika Herceg