Domišljanje prošlosti, koja iskrsava izvan uobicajene kronologije i naizgled se neocekivano uplice u živote ljudi, samo je jedna od mogucih uputa za razumijevanje romana Dine Milinovica Skriveno. Citajuci o sudbinama nerijetko anonimnih i opsesivnih protagonista nevidljive životne scene, osjecamo se, u ovom živopisnom i uzbudljivom tekstu svijeta, uhvaceni u mrežu intriga, slucajnosti, vjerovanja u spas društva, zajednice.
Izmedu povijesti i žanra roman Skriveno govori o neminovnom gubitku vjere, ideala, ali i o beskonacnosti ljudskog nastojanja da svijet bude bolji, koliko god su za to, nerijetko, ulog i cijena pojedinacni ljudski životi. Povodi i slucajnosti — krada grimiznog plašta u Splitu 356. godine, dolazak carskog istražitelja i traženje glasovitog zapisa sa sudenja Isusu Kristu — ispreplicu se s dogadajima iz gotovo mitske hrvatske 1971. godine i vode do sadašnjosti Zagreba, New Yorka.
Kao u somnabulnom i nevjerojatnom snu sudaraju se u ovom povijesnom kriminalistickom romanu životi protagonista: vjecno nadareni student književnosti, istražitelji koji vjeruju u najbolji od mogucih svjetova, profesori koji prolaze put od sjemeništa do šume, pojavljuju i nestaju usputni junaci i antijunaci: prolazni, ogorceni, spašeni, baš kao što u životu traju, bljesnu i nestanu ljubav, sigurnost, pouzdanost… Panoptikum dogadaja i ljudi, nade i prozirnosti, banalnosti svakodnevice, tajni rituali i mehanizmi moci, potraga za izgubljenim rukopisom, koja se miješa s kradom knjiga iz nacionalne knjižnice, ne cini roman Skriveno samo tekstom „nevidljive prošlosti“ nego i uzbudljivim vodicem kroz citateljevu neposrednu stvarnost i ništa manje neizvjesnu buducnost.
Stari rukopis, uvijek na dohvat ruke, u neprekidnom izmicanju, slucajnost i sudbina, sreca i smrt — samo su neke od figura koje Dino Milinovic kao vješt pripovjedac u romanu Skriveno pomice, mijenja i nudi citatelju spremnom na iznenadenja koja mu podjednako donose i prošlost i buducnost.


Dino Milinovic (Zagreb, 1959) završio Klasicnu gimnaziju i diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti. Magistrirao na Sorboni u Parizu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. do 2001. radio u državnoj upravi, kao tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Francuskoj. Od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim Zagreba, živio u Dortmundu, Parizu i New Yorku. Objavio je nekoliko dramskih tekstova i tri romana: Kradljivac uspomena (2002), Tamo gdje prestaje cesta (2007) i Skriveno (2014).