Ovu sam knjigu zapisivala godinama. Desetak godina, tocnije. Fragmenti su se slagali malo po malo, baš kao i životni mozaik, bez moje ratiom kontrolirane volje. Sve do završnih, “arhitektonskih” radova. Mogla bih ih nazvati svojevrsnim simptomima unutarnje prinude, koji su silazili u rijeci tijekom nekih unutarnjih lomova ili premošcenja, zacjeljivanja rana.
Na nekom racionalnom planu, nadala sam se kako cu se ovih sadržaja osloboditi tako što cu ih sacuvati, sahraniti u recenicu, pricu, roman.
Izmedu pripovijedanja i življenja za mene nema jasne granice: nekad su mi tek zapisane recenice pomagale pojasniti iskustvo kroz koje sam silom prilika prošla, ponekad bi one bivale iskustvom koje mi je omogucavalo povezati mitsku gradu sa životima koje živimo.
Vjerujem, naime, da mitovi, romani, dramski likovi, probijaju mayu, prokazuju lilu, govore nam istinu o našim životima, o tome što je to što nam se u svakodnevici zbiva. Možda je naš “realni” život samo simptom igre, lile. I možda cu tek povezivanjem tih raznih svjetova, shvatiti ono što bih trebala znati. Možda se tomu samo nadam…
U svakom slucaju, pisala sam o svojim obiteljima. Da ih zadržim. Negdje.

(Dubravka Crnojevic-Caric)


Dubravka Crnojevic-Caric (1961) diplomirala je glumu na Akademiji za kazalište, film i TV Sveucilišta u Zagrebu (1985. godine u klasi prof. Joška Juvancica), a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1989) završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Magistrirala je filologiju te doktorirala znanost o umjetnosti (mentor dr. sc. Vladimir Biti) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu bila je niz godina asistenticom na predmetu Gluma, a potom predaje kolegije Književnost i Svjetska književnost. Godine 2006. postaje stalnom zaposlenicom na odsjeku Dramaturgija, s predmetom Povijest kazališta i drame. Predavala je kao vanjska suradnica na Uciteljskom fakultetu u Osijeku te na Ženskim studijima u Zagrebu. Trenutacno predaje i na Poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U stalnom je glumackom angažmanu bila od 1985. do 1992, prvo u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a potom u Kazalištu Marina Držica u Dubrovniku, odigravši šezdesetak velikih i glavnih uloga (Klitemnestra, Saloma, Judita, Elizabeta Bam, Dona Elvira, Columbina, Momina i dr.). Radila je i na filmu, televiziji i radiju. Bila je voditeljica i scenaristica na Hrvatskoj televiziji (znanstveno-obrazovni program: serija Velikani hrvatske znanosti). Od 1995. godine pa do danas režirala je petnaestak kazališnih komada, koje je mahom i samostalno dramatizirala. Dobitnica je nekoliko nagrada za umjetnicki rad (podrucje glume, ali i režije). Objavila je tri knjige: Gluma i identitet (2008), Melankolija i smijeh na hrvatskoj pozornici (2012) i Glumica (Penelopini zapisi) (2013).