Slava, taština, zabranjena ljubav, tajni brak, izdaja, kastracija, odlazak u samostan, progonstvo… od dvanaestoga stoljeca do danas pricu o Abelardu i Heloizi, ljubavnicima slavnima koliko zbog svoje umnosti, toliko i zbog svoje tragicne sudbine culi smo mnogo puta, ali Goce Smilevski prvi je ponudio Heloizinu pricu, prvi koji nam je poklonio njezin glas.

Heloiza ili povratak rijeci roman je koji neumorno kruži oko onoga o cemu se u pismima koja je povijesti ostavio Abelard jednako ustrajno šuti: oko djeteta rodenog iz veze dvoje ljubavnika. Astralab, sin kojemu je majka u ime utkala zvijezdu, sluteci da ce mu biti potrebna vodilja kroz tamnu noc sudbine – gdje je završio? Zašto ga je napustila? Zašto mu se nije vratila?

Baš kao i u svome višestruko nagradivanom romanu Sestra Sigmunda Freuda Goce Smilevski instinktom vrsnoga romanopisca uspio je osvijetliti tamne zakutke povijesti i ispod naslaga prica koje su muškarci stoljecima ostavljali muškarcima otkriti iznimnu ženu. Heloizu majku, Heloizu ljubavnicu i Heloizu vjernicu, snažnu i slabu Heloizu, Heloizu koja pati ali koja nije žrtva, Heloizu kojoj se vracaju rijeci, lik koji zadugo necete zaboraviti.