prijevod s makedonskog Sibila Petlevski

Igorov pjesnicki glas gradi svoj ritam izmedu psovke, s jedne, i oniricke blagosti, s druge strane; u lutanju nocnom cestom i suncanim krajolikom duše, u egzistencijalnom škripcu izmedu kožne jakne – crne – koja “miriši na d-mol solo bas. elekticni” i mekog dodira dlana na bijeloj koži žene.
Igorova poezija je rezultat dvojnog, suprotstavljenog impulsa: druželjubiva je, naseljena sjecanjima na sitnice, rijeci i glasove, ali je istodobno i usamljenicka, sposobna hrabro se ocistiti od uspomena, i umjesto buke motora koji poziva na putovanje, odabrati tišinu. “Kao vjetrovita tišina, kao neobavezan trepet: tako pišem pjesmu, tako dišem” – kaže Isakovski.
Posljednja Igorova knjiga – u Hrvatskoj objavljena poslije smrti autora – posjeduje rijetku, rekli bismo whitmanovsku kvalitetu, a to je vitalizam u pristupu temi umiranja.
U Whitmanovim Vlatima trave, rijec “smrt” pojavljuje se preko dvije stotine puta kroz svjedocenje i kontemplaciju, fantaziju i transfiguraciju. Smrt ima kosu od morske trave, medutim, nije whitmanovska knjiga na programatski, nego na spontan nacin. Testamentarni stihovi Igora Isakovskog svjedoce o vjecnome životu kao vjecnom kruženju energije pojavnosti. Njegovi su stihovi egzistencijalno “tocni” i vizionarski “pogodeni”, potvrdeni kako življenjem, tako i umiranjem, dosljedni i iskreni, ispovjedno-narativni – samim time uznemirujuce intimni – ali i opci, utješni u opceljudskoj poruci koju pružaju citateljima, zavodljivi u ekstatickom prihvacanju prirodnosti preoblike materijala ljudskog tijela i duha u druge oblike vibrantnih postojanja.

Sibila Petlevski


Igor Isakovski (Skopje, 1970-2014), pisac, pjesnik, prevoditelj. Završio je studij svjetske i komparativne književnosti na Sveucilištu Cirila i Metodija u Skopju, gdje je bio na doktorskim studijima. Magistrirao u Centru za Europske studije (Rodovi i kultura) u Budimpešti. Osnivac je prvog makedonskog e-casopisa: Blesok – književnost i druge umjetnosti (http://www.blesok.com.mk). Radio je kao glavni urednik u svojoj nakladnickoj kuci Blesok. Knjige: Pisma (roman, 1991), Crno sonce (pjesme, 1992), Eksplozii, trudna mesecina, erupcii... (price, 1993), Vulkan – Zemja (pjesme, 1995), Nebo (pjesme, 1996), Blues govornica, (jako kratke proze, 2001), Pesocen casovnik (price, 2002) (Pješcani sat, 2012), Dlaboko vo dupkata (pjesme, 2004), Plivanje vo prašina (roman, nagrada Prozni majstori, 2005, 2010) (Plivanje u prašini, 2008), Blues govornica II (Godišnja nagrada za najbolji dizajn tiskane knjige, 2006), Stažirajci za svetec (pjesme, 2008), Nocta e najtemna pred razdenuvanje (pjesme, 2009, nagrada IV. Beogradskog festivala poezije i knjige, 2010), CD-ROMovi: M@Pa, 2001. i Babylonia, 2004. Preveo je pedeset i jednu knjigu (esejistike, poezije i proze). Pjesme i price objavljene su mu u dvadesetak zemalja. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu. Posthumno je u hrvatskom prijevodu objavljena knjiga poezije Smrtta ima kosa od morska treva (2013) (Smrt ima kosu od morske trave, 2015).