Andrija, &scaron;ef željeznickoga kolodvora u Vinkovcima, popularne &scaron;tajge, svakodnevno balansira izmedu dvije pusto&scaron;i, one na željeznici, ali i one u vlastitoj kuci. On je dragovoljac Domovinskog rata sa svojim traumama i tugama, živi svjedok vremena kad su Vinkovci, a s njima i Slavonija, bili &ldquo;pupak svijeta&rdquo;, ali jednako tako i svjedok propasti ne samo željeznice vec i grada. Njegovi sinovi odlucili su prekinuti generacijsku tradiciju rada na željeznici i uputili se na rad u inozemstvo ili sezonski na more. A njegov brak s Katarinom na svakodnevnoj je ku&scaron;nji ucmalosti, dosade i nemogucnosti da se ucini promjena.<br />&Scaron;tajga ili put u maglu roman je o Hrvatskoj danas, o zemlji koju napu&scaron;taju mladi, u kojoj sve zavr&scaron;ava kao na slijepom peronu, o ljudima koji moraju pronaci sebe da bi mogli shvatiti druge. O ljubavi, koju treba njegovati poput krhke biljke, o obitelji koja nestaje. Ivana &Scaron;ojat ispisala je posvetu željeznici i vremenu u kojem je gradic u panonskoj ravnici imao perspektivu, ljudima koji su zaspali i zapeli u nocnoj mori, ali koji imaju nadu da ce se iz nje probuditi.<br /><br />&ldquo;&Scaron;to se vi&scaron;e udaljavamo od te mladosti, to nam se ce&scaron;ce vraca misao o uni&scaron;tenju, o onome &scaron;to smo propustili.<br />Sve &scaron;to teglimo u sebi, sve &scaron;to je preko nas pre&scaron;lo. Oblikuje nas to. Ne znamo kakvi bismo bili bez toga. Zato nismo ono &scaron;to smo propustili. I te&scaron;ko nam je, te&scaron;ko nam je o tome govoriti. Ne može covjek govoriti o neostvarenom. Sve žalopojke o neostvarenom su nagadanja.<br />&lsquo;Ne možemo sanjati buducnost&rsquo;, kažem Kati, koja u sanjarici iz kredenca traži pojmove &lsquo;vlak&rsquo;, &lsquo;vojska&rsquo;, &lsquo;alkohol&rsquo;, &lsquo;opijanje&rsquo;, &lsquo;željeznica&rsquo;, &lsquo;pjevanje&rsquo;, &lsquo;kavana&rsquo;.<br />Kata me ne slu&scaron;a. Slovka pojmove za de&scaron;ifriranje magijskih poruka &scaron;to ih snovi dovlace iz buducnosti.&rdquo;