Eseji iz hrvatske književnosti<br />Julijana Matanovic medu prvima je u književnu interpretaciju unijela osobnost, naznacujuci kako je govor o &scaron;tivima drugih i govor o samome sebi. Kao autorica koja pokazuje poseban smisao za pronalaženje detalja iz kojeg se grana tumacenje, cesto je pozivana da knjige svojih kolega poprati pogovornom bilje&scaron;kom. Prve izabrane pogovore objavila je u knjizi &bdquo;Lijepi obicaji&ldquo;. Posljednjih desetak godina u sredi&scaron;tu njezina zanimanja su prozni naslovi u cijim se tematskim sustavima nižu pitanja povijesti, vlasti, selidbi i nepripadanja (&bdquo;Krsto i Lucijan&ldquo;). Posebnu pažnju struke izazvala je ulaženjem u tekstualne svjetove likova iz povijesti hrvatske književnosti (&bdquo;Tko se boji lika jo&scaron;&ldquo;).<br />&bdquo;sumnja.strah@povijest.hr&ldquo; sedam je novih pogovora knjigama i cjelovitim opusima njezinih omiljenih autora (J. Barnes, A. &Scaron;oljan, N. Fabrio, M. Jergovic i S. Mehmedinovic, J. Imamovic, S. Martinovic). Umjesto zakljucne rijeci vlastitoj knjizi autorica ispisuje pricu o romanu &bdquo;Toranj&ldquo; I. Ku&scaron;ana.<br />Rijec je o citanjima koja se odmicu dosada&scaron;njim analizama struke i koja su jednako dobrodo&scaron;la na satovima lektire, kao i u pristupima koja traže iskljucivo užice u tekstu.<br />Svojim tumacenjima autorica iznova potvrduje velicinu i smisao književnosti, jedino sigurno mjesto u vremenima preplavljenim sumnjama i strahovima.