&bdquo;Bazari su bili kao izumrli. Jedva smo prona&scaron;li kavanu u kojoj dobismo rijetku kavu. Ondje smo doznali koji je uzrok toga mrtvila u Amadiji. Unatoc visokim planinama u okolini, taj je grad naime bio veoma nezdrav pa se u njemu pocetkom toplog godi&scaron;njeg doba pojavljuje opasna groznica. U to vrijeme stanovnici napu&scaron;taju grad i odlaze u susjedne &scaron;ume da bi ondje živjeli u ljetnim stanovima koje nazivaju jailacima.<br />Po&scaron;to smo uspjeli progutati napitak i ponovo napunili lule krenusmo da kupimo odjecu. Kavanar nam je opisao mjesto gdje bismo mogli dobiti ono &scaron;to smo tražili. Trgovina je sklopljena u &scaron;utljivoj Englezovoj prisutnosti i na njegovo ocito zadovoljstvo. Po razmjerno jeftinoj cijeni dobio je potpunu odjecu s crvenim i crnim kockama. Zatim nabavismo sve ostalo &scaron;to smo trebali te poslasmo sluge s time kuci. Kurd je kao poklon dobio vrecicu za duhan, izvezenu staklenim biserjem, koju je odmah ponosno i zadovoljno pricvrstio o svoj pojas kako bi svatko mogao zapaziti taj dokaz njegova mu&scaron;kog dostojanstva.<br />Sad sam s Englezom pro&scaron;ao gradom da ga bar donekle upoznam pa sam se uvjerio da bi tu nekad tako važnu pogranicnu tvrdavu lako moglo zauzeti nekoliko stotina poduzetnih Kurda. Ono ne&scaron;to vojnika koje smo sreli izgledalo je gladno i groznicavo, a same utvrde nalazile su se u takvom stanju da uopce nisu imale pravo da nose to ime.&ldquo;