Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni &ndash; ispod svakoga od njih kljucaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakida&scaron;njih situacija stvoriti velicanstvene price. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarevic, cije su price napete poput strune te, savr&scaron;eno ugodene, rezoniraju kristalno jasno i jo&scaron; dugo odzvanjaju u citateljevu uhu.<br />Gu&scaron;terov rep govori o ženama i mu&scaron;karcima zatocenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatoceni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj pro&scaron;losti opterecenoj ratom ili nesrecom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka poku&scaron;avaju pronaci svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogucnosti.<br />Gu&scaron;teru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mracne i optimisticne, pune životnosti i realnosti, price Korane Serdarevic otkrivaju tajne svjetove na&scaron;ih susjeda, prijatelja, rodaka i nas samih.<br /><br />&ldquo;Jo&scaron; je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho doskocio i pobjegao. Ni&scaron;ta u meni nije bilo snažnije od potrebe da trcim &scaron;to dalje, da prekinem svoje predugo zatoceni&scaron;tvo, da iznevjerim sve one kojima sam obecao da cu ostati, da cu izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam trcao brzo, stopala su me pekla i te&scaron;ko sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje.<br />Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i pece, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ni&scaron;ta se ne pomice i sve je težina. Ispred mene skvrceno li&scaron;ce i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miri&scaron;e, zuji i cvrci.<br />Danas obecavam sebi da cu ovo sjecanje koje me sti&scaron;ce unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat cu to iz sebe i proci ce, jer je sigurno da sve prolazi, da se li&scaron;ce na vrucini mota prema svom centru, su&scaron;i i otpada. A kad jednom nestane, opet ce se razlistati neko proljece.&rdquo;