Kruno Cudina u prozi&nbsp;<i>Pisma za njih</i>&nbsp;progovara u epistolarnoj formi &ndash; pismima koja upucuje kljucnim stvarnim ili fiktivnim osobama iz svoje biografije.<br />Ova knjiga pisana je sa stra&scaron;cu covjeka kojemu je jezik jedini preostali prostor susreta sa svima koji izostaju i nedostaju. Neki od njih vi&scaron;e nisu medu živima ili im se postojanje gre&scaron;kom nije ni dogodilo; mnogi su u udaljenim svjetovima do kojih se može samo rijecima; mnogi u pro&scaron;losti koja se nece ponoviti ili u buducnosti za koju su &scaron;anse minimalne &ndash; ali svi su itekako prisutni u emocionalnom registru autora koji im se mora obratiti jer su, na ovaj ili onaj nacin, njegova najživlja sada&scaron;njost.<br />Pi&scaron;uci svoja pisma, Kruno Cudina jezikom se koristi kao alatom kojim je moguce prevladati apatiju i nijemost svijeta, ucmalost duha, povr&scaron;nost ovodobne komunikacije, distancu ove ili one vrste i sve ono drugo &scaron;to nas cini manje ljudima, a vi&scaron;e cinovnicima kolektivnog.<br /><i>Pisma za njih</i>&nbsp;potresna je, mocna, filigranska proza sastavljena od pisama koja ne traže odgovor, ali ce sasvim sigurno naci svoje mjesto medu poklonicima prave, istinske književnosti koja jezikom poražava ravnodu&scaron;nost svijeta.