&bdquo;Na&scaron;ao se pred debelim sivim zidom, naslonio se i pogledao gore. Kula! Ona ista kula koju je ona nazvala kletvom i koje se pla&scaron;ila. Osjecao se tako blizu Neri kao da sjedi s njom u kociji i gleda neku daleku pritajenu strepnju u njezinim lijepim tamnim ocima &scaron;to su upravljene u vr&scaron;ak crne kule na koju se on sada naslanja kao na jedini ostatak razorene srece. Sav se prepustio osjecajima i oslonio se o debele zidine zureci preda se u tamni perivoj.<br />Vrucu glavu pritisne o ledeni zid i sklopi oci. Boli se talasaju u njemu divljom snagom. Prepustio se nijemu ocaju.<br />Ne&scaron;to probudi njegovu pozornost, ne&scaron;to muklo, jednolicno ulazi u njegov duh i polako budi osjetila. Otvorio je oci i slu&scaron;ao.<br />U uho prislonjeno na zid kao da ulazi jeka dalekih udaraca, vrlo dalekih i jednolicnih. Ponavljaju se u stalnom razmaku, kao kad bacvar negdje daleko ili duboko nabija tupim udarcima punu bacvu.<br />Prene se, podigne glavu i ogleda se oko sebe. Slu&scaron;a, ali nigdje ni&scaron;ta. Cim se opet okrene k zidu cuju se udarci. Ponovo prisloni uho na zid, uvjeren da mu se to pricinja. Odmakne li glavu ne cuje ni&scaron;ta, kad se približi cuje jasno! To nije plod njegova uzbudenja.<br />Pode dalje, ogleda visoke i puste zidove i vrlo visoki prozorcic s debelim re&scaron;etkama. Promatra ga. Iza njega nema traga života. Citav je dvor nijem i mracan. A ipak...&ldquo;