„Gric spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemicke dvorove i kucice grickih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnog covjeka. I lavež pasa vec je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesnickom kulom – bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se cudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom išcezne, ali se uskoro opet vrati vodeci za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje stupa treca, cetvrta, peta... deseta. Oci su im svima svezane rupcima, pa koracaju nesigurno, držeci jedna drugu za ruke...“