U suludom trku u kojem živimo cesto nemamo kada zastati da promislimo o sebi, o pro&scaron;losti, kontemplirati i uzeti si dovoljno vremena za dokolicu. U dnevnickim zapisima objedinjenima u knjizi&nbsp;<i>Stolareva kci</i>&nbsp;pred nama se otvara svijet Marine Vujcic &ndash; intiman, prepun razmi&scaron;ljanja, sjecanja, traženja vremena za sebe i bližnje. Kako sama autorica kaže: &ldquo;Ovo je moj herbarij. Uberem svježu misao, nalijepim je na stranicu, obilježim datumom i zaklopim bilježnicu.<br />Kad je sljedeci put otvorim, stara misao nije vi&scaron;e živa, ali je sacuvana, kao osu&scaron;ena biljka od koje sam u ranijim danima kuhala caj.&rdquo;<br />Knjiga sastavljena od tri cjeline &ndash; &ldquo;Herbarij&rdquo;, &ldquo;Na Palagruži&rdquo; i &ldquo;Selo&rdquo; &ndash; nastajala je gotovo puno desetljece u kojem se autorici život stubokom promijenio, u kojem ona ostaje ista, a biva sasvim drugacijom. Kroz razmi&scaron;ljanja o knjigama koje cita, prirodi u kojoj uživa, svitanjima, mladicama gra&scaron;ka u vlastitom vrtu ili izolaciji na udaljenom otoku&nbsp;<i>Stolareva kci</i>&nbsp;donosi fragmente iz života koji može biti i na&scaron;. Naime, &ldquo;jedino u mislima male stvari mogu poprimiti velike razmjere, i jedino se u njima navodno velike stvari mogu smanjiti do nepostojanja&rdquo;, zapisat ce autorica, u ciju cemo stvarnost vjerovati onako kako smo dosad vjerovali njezinoj fikciji.