Kad je 2014. britanski povjesnicar i novinar Mark Thompson objavio Izvod iz knjige rodenih, Prica o Danilu Ki&scaron;u, mnogi su u njemu prepoznali autora koji uz upucenost nudi inovativnost, a uz vje&scaron;tinu strast &ndash; biografa koji je postavio nove standarde ki&scaron;ologije. Sedam godina poslije, u Žamoru povijesti Thompson ce caroliju ponoviti &ndash; drugacije.<br />U &scaron;est iznimnih eseja život i djelo &quot;velikog i nevidljivog pisca&quot; (kako je Danila Ki&scaron;a opisao Kundera) Thompson nam približava krecuci se vje&scaron;to po istoj onoj crti na kojoj je Ki&scaron;eva umjetnost nastajala &ndash; granici izmedu Književnosti i Povijesti.<br />Koliko se od buduceg Ki&scaron;a može pronaci u pismima koja je nakon susreta u Makarskoj slao svojoj prvoj ljubavi, Jean McCrindle, kceri britanskih komunista? Koliko je na njega utjecao Samuel Beckett, autor za kojega je Povijest bila &quot;nesvjestica&quot; (za Ki&scaron;a bila je žamor, užasan i neizbježan)? Kako se Ki&scaron;ev aksiom o nedjeljivosti etike i poetike upisuje i cita u njegovim djelima o europskim totalitarizmima, a kako u kontekstu zvjerstava pocinjenih na ovim prostorima, krajem istog tog krvavog 20. stoljeca? Kako je u dokumentima na kojima je temeljio svoje price znao cuti i prenijeti ono &scaron;to povjesnicari precesto nisu &ndash; patnju covjeka?<br />Da bismo doista vidjeli Ki&scaron;a, Mark Thompson u Žamoru povijesti nudi nam neocekivanu optiku, motiv koji je Ki&scaron; dijelio s Beckettom: oko muhe. Ono ce u istu sliku uhvatiti Miroslava Krležu i Jamesa Joycea, Sokrata i Hannah Arendt, Slavka Goldsteina i Emmanuela Le Roya Laduriea. Književnost i povijest, život i san. Vi&scaron;e nego zasluženo, za ljubitelje i proucavatelje Danila Ki&scaron;a, ovu bismo izvanrednu knjigu mogli nazvati prema njezinu zadnjem poglavlju: Alfabet.