Knjigu Hauzmajstor Šulc možete citati kao roman: glavni lik, o cijem životu i karakteru knjiga govori, potom niz epizoda, dogadaja i drugih likova koji cine njegovu životnu i društvenu sredinu (Sarajevo kroz dobar dio dvadesetoga stoljeca), a sve je povezano u cjelinu likom hauzmajstora Šulca... A on je arhetipski majstor, i to je ono što kao ideja predstavlja fundament knjige: Ne plaši se vraga, špijuna i narodnih neprijatelja, postoji samo stroj koji u casu / Stane, postoji oko koje vidi i ruka koja popravi kvar . Knjigu Hauzmajstor Šulc možete, zatim, citati i kao pjesnicku zbirku, ne samo i ne prvenstveno po tomu što je “tehnicki” pisana u stihovima, nego zato što su njezin jezik i književni duktus eminentno pjesnicki, lirski. Ono pak što knjigu cini jedinstvenom jest nacin na koji se u njoj narativni i lirski prosede sjedinjuju, stvarajuci sasvim poseban ton koji vlada cijelom knjigom. Tako se zapravo dokida važnost pitanja o žanru: kao svaki književno izvoran i dobar tekst, Hauzmajstor Šulc razmice granice žanra i utvrduje ih nanovo. — Ivan Lovrenovic