Sjedeci tako u cekaonici aerodromske zgrade ili u kupeu vlaka, vozeci se autocestom ili sporednim cestama koje završavaju na planinskim vrhuncima, pomno slušajuci i još pomnije promatrajuci, Miljenko Jergovic pamti i na papir prenosi, u najrazlicitijim formama, svoje misli i zapažanja. Svejedno je li rijec o pjesmi, kratkoj prici, dnevnickom zapisu ili tek crtici, nevažno je li melankolican ili opor, je li naizgled grub poput tvida ili nježan poput najfinije svile, Jergovic uvijek rukom majstora tka tekst u najnevjerojatnijim uzorcima.
Levijeva tkaonica svile cudnovato je cudesna knjiga u kojoj se otvaraju i stvarni i magicni prostori, na cijim se stranicama susrecu ljudi, mjesta i sudbine, knjiga koja nevjerojatnom lakocom pokazuje otkuda sve dolaze price i pjesme, knjiga koja citatelju govori da stalno drži oci otvorenima, a uši naculjenima kako bi osjetio sve otajstvo svijeta u kojem se nalazi.