Sarajevo je jedan od onih gradova koji su ušli u memoriju covjecanstva više puta: prvi put kada je Gavrilo Princip ispalio svoj sudbonosni metak, drugi put 1984., kada su u njemu održane Olimpijske igre, a treci put devedesetih tijekom opsade. Grad je to koji ima specifican duh. Sarajevo je i do sada bilo junakom mnogih romana i prica, naravno i onih Miljenka Jergovica, no u Sarajevu, planu grada postalo je knjigom.

I dok pripovjedac šece ulicama i trgovima, prisjecajuci se odrastanja, likova s kojima je drugovao ili pak onih o kojima je tek cuo neku pricu te drugih koji su ušli u urbanu legendu, pred nama se zida jedan grad. Sarajevo nisu samo zgrade i mahale, poznati i nepoznati kuci, parkovi i aleje, vec je to grad koji pulsira bilom svojih stanovnika, njihovim sudbinama, jer jedino oni, heroji i zlocinci, znani i neznani junaci svojih ulica, cine njegovu istinsku povijest i grade njegov mit.

Sarajevo, plan grada nije ni spomenik ni spomenar, ni bedeker ni putopis po jednome gradu - to je grad sam, knjiga u kojoj ima mjesta i za sadžije i sveucilišne profesore, i za lokalne lude i lijecnike, za sve one o kojima nijedna povijest nece napisati ni retka, ali bez kojih nijedne povijesti ne bi bilo. Sarajevo, plan grada knjiga je kakvu bi svaki grad poželio imati, ali koju je mogao dobiti samo onaj ciji pisac u njemu više ne živi.