Kada u osvit Drugoga svjetskoga rata krakovski umirovljeni profesor sa svojim teško bolesnim sinom i svitom pomocnika krene put Jadrana, zna samo da se nekako mora dokopati cudesnoga hotela u zaledu Crikvenice, kako bi ondje pokušao pronaci mir. No dolazak do hotela Orion popracen je nizom prepreka, a kada jednom i dodu, vlakom, unajmljenim automobilom i na koncu u povorci s nosiljkom i pješke, ovi ce Poljaci u našega svijeta izazvati podozrivost i nemir, koji ce se pojacati kada krenu postavljati antenu za radioprijamnik kako bi mladic mogao slušati prijenose sa Svjetskoga nogometnog prvenstva. I kada se zacuje spikerov glas i kada se putem radiovalova pred slušateljima otjelove brazilski i poljski nogometaši u cudesnoj utakmici u kojoj je Ernest Wilimowski zabio Brazilu cetiri gola, a Poljska je ipak izgubila, u duši staroga profesora nešto se prelomi, a njegov sin usni svoj najljepši san.

Miljenko Jergovic u Wilimowskom hvata duh vremena, strahove i bojazni junaka razlicitih nacija, obrazovanja i zanimanja. Pripovijedajuci o hotelu na kraju svijeta, o njegovoj vlasnici, njezinim gostima, bolesti i nadi, nogometu i ratu koji visi u zraku, Jergovic više no ikada pripovijeda o našem vremenu, o herojima svakodnevice, optimizmu i smirenosti koja se može, možda, najlakše pronaci upravo negdje na kraju svijeta kada se sjedne na mirilo, na to mjesto na kojem su naši stari ostavljali tijelo pokojnika dok bi ga nosili do njegova posljednjeg pocivališta.