Elie de Ghilliac jedan od najuglednijih francuskih aristokrata, jo&scaron; mladi udovac, želi po drugi put sklopiti brak iz racionalnih razloga: da dobije nasljednika i ovjekovjeci svoj slavni rod, i da svojoj maloj kcerki iz prvog braka nadomjesti prerano umrlu majku.<br />Traži razumnu, staloženu i dobru djevojku, koja nece imati pretjeranih emocionalno-romanticnih zahtjeva. Mlada Valderez de Noclare je utjelovljenje tih njegovih želja. Ona prihvaca njegovu ponudu kako bi pomogla svojoj, materijalno potpuno uni&scaron;tenoj obitelji, ali stvara svoje male romanticne snove o toplom obiteljskom gnijezdu i ljubavi tog, naoko hladnog i oholog velika&scaron;a. Ali njena buduca svekrva je u tom smislu potpuno deziluzionira. Pod vidom lažne brige i pažnje, ta ljubomorna i zavidna žena, opisuje svojoj buducoj snahi Elija kao krajnjeg egoistu, nesposobnog za tople osjecaje bracne ljubavi, neprijatelja svake emocionalne manifestacije, pisca koji se poigrava osjecajima žena, da bi ih u svojim romanima potanko analizirao i ironizirao.<br />Valderez želi uzmaknuti, ali uhvacena u klopku djecje ljubavi i obaveza prema roditeljima te obecanja Eliju, najzad preko volje ulazi u taj brak.