&bdquo;U toku XVIII stoljeca Wittengratzove, plemicku obitelj iz Austrije, stali su proganjati Habsburgovci, odricuci im vlast &scaron;to im je pripadala od davnih vremena. Alois, tada&scaron;nji vladajuci princ, odupirao se kako je dugo mogao. No pravo jacega je nadvladalo, pa je napustio Austriju i naselio se u Rusiji na ogromnom posjedu svoje žene, jedine nasljednice stare, plemicke obitelji iz Litve. Car, cijom se rodakinjom oženio njegov najstariji sin dao je obitelji sva ona prava koja je imala u Austriji. Alois i njegovi nasljednici postali su zapovjednici konjickog puka, a dobili su i druge casti. Zajedno s bogatstvom kojim su raspolagali, oni su postali zaista mocni.<br />Od tog vremena Wittengratzovi postali su odani podanici Rusije. Povezani ženidbama sa carskom obitelji, oni su u mnogim ratovima zapovijedali ruskim trupama. Bili su hrabri, voljeli su pustolovine i nisu &scaron;tedjeli svoju krv. Onaj koji je danas bio jedini nasljednik te stare plemicke obitelji, bio je dostojan svojih predaka. Prije nekoliko godina, za vrijeme jedne ekspedicije u Turkestan, on je iako mlad, pokazao izvanredne vojnicke sposobnosti i hladnokrvnost &scaron;to je odlika svih pravih zapovjednika. Car ga je tom prilikom odlikovao ordenom Svetoga Jurja i povjerio mu zapovjedni&scaron;tvo nad konjickom gardom...&ldquo;