Kao da se nije dogodilo – jedan je od signala koji pristiže iz knjige price Miroslava Micanovica Vrt s 1001 žaruljom, jer se vrijeme i prostor njihova trajanja preplicu sa snovima i životnim gubicima protagonista prica o ljubavi, gubitku i zaboravu. Slicno u uvijek razlicitim vrtovima – pricanja, pisanja i citanja – jest traženje izgubljenih prizora, prešucenih i zaboravljenih dogadaja iz vlastitog djetinjstva, mladosti ili nekoga drugog (godišnjeg) doba.
Pitajuci se što je ostalo od velikih planova, uzleta i vjerovanja da je život u svojoj neponovljivosti pred svima nama jednako tajnovit i lijep, pripovjedac i citatelj postaju suputnici na mracnim i svijetlim dionicama života teksta. Svijet prica iz Vrta s 1001 žaruljom nerijetko je ponovljiv i lirican, fragmentaran i ozbiljan, zacuden i taman, radostan i tužan, ukratko: neizreciv.
Jednostavno, pricanje i pripovijedanje u ovoj se knjizi citatelju nude kao zajednicko iskustvo putovanja svijetom, njegovom prolaznošcu i vrlo je vjerojatno da cemo zatvaranjem posljednje stranice Vrta s 1001 žaruljom zakljuciti ono što je upisano na pocetku:život mi se svida.


Miroslav Micanovic (Brcko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, price i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u razlicite antologije, izbore, preglede i prevodeni na slovenski, makedonski, slovacki, ukrajinski, litavski, madarski, poljski, francuski, španjolski, njemacki i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovicem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva Les jeunes Croate (Migrations, Pariz, 1989), s B. Cegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simicem izbor Mlada hrvatska poezija (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), Covjek koji je obitelji nosio kruh; sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu Job kao zaseban graficki list u dvojezicnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemacki i s grafikom M. Vejzovica. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu Jednosmjerna ulica, kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesnickoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni Utjeha kaosa. Suraduje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Rijeci). Dobitnik nagrada Duhovno hrašce (1998) za knjigu pjesama Zib i Fran Galovic (2004) za knjigu prica Trajekt, nagrade Vecernjeg lista na natjecaju za kratku pricu 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagrebacka slavisticka škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i madarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pecuh, 2009). Dugogodišnji je urednik casopisa Quorum i biblioteka u izdavackom poduzecu Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke price. Voditelj radionica Put u središte kratke price, Hodanje uz prugu (poezija) za razlicite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.