Povijest Oktobarske revolucije Neila Faulknera napeta je pripovijest o dramaticnim dogadajima koji su prije stotinu godina potresli svijet, pobudili nadu u drugaciji, bolji život i skoncali u strahoti staljinistickog totalitarizma.

Neil Faulkner opisuje kaoticna zbivanja na ulicama Petrograda 1917., zbunjenost aktera, njihove improvizacije, kolebanja, brzoplete i dalekosežne odluke, ali i ocaj gladnog mnoštva, svijest o nužnosti velike, konacne promjene, nadu i vjeru – kojima je nemoguce ne diviti se – u to da je iskorak u bolju buducnost moguc i da je nadohvat ruke.

Prisutni su svi akteri drame: odlucni Lenjin koji za svaku svoju odluku uspijeva pronaci teoretsko opravdanje, genijalni organizator Trocki, podmukli i (još uvijek) diskretni Staljin i djeca revolucije,zapravo njene najvece žrtve, poput Buharina, Zinovjeva i Kamenjeva. Faulkner opisuje i proces degeneracije Velike Nade.Tvrdi da bez pomoci europskog proletarijata, nakon iscrpljujuceg Gradanskog rata i zlokobnih Staljinovih spletki revolucija zapravo nije ni imala šanse, presahnula je na samom izvoru i skoncala u sibirskim logorima.

Pojava ove knjige na hrvatskom tržištu ideja obnavlja pokidane niti jednog kontinuiteta, ona je antiteza slijepom preziru kojem nisu izložene samo lijeve ideje i lijevo nasljede nego i klasicno liberalne, demokratske, kapitalisticke vrednote. Bez te antiteze koju Neil Faulkner nudi u Povijesti Oktobarske revolucije nemoguce su smirena sinteza i nepristrana revalorizacija komunisticke prošlosti i povijesti uopce.