Knjiga prica Senka Karuze Fotografije kraja snažno govori o nesigurnosti i prividima svijeta u kojem žive njezin pripovjedac i njegov citatelj. Svijeta koji ima mjeru otoka, njegove izgubljenosti i beznada, naslonjenosti na šutnju, ali i onoga što zaokuplja naša tijela, naše živote u istodobnoj okruženosti i otvorenosti. Boreci se s nemogucim, živeci od iznenadnih uvida i nestvarnih prizora – od djetinjstva, od nježnog i robusnog pamcenja do išcekivane srece i uništenja – njezin autor, protagonist i lik, piše baladu o svemoci, o bijegu i povratku, o sebi i o drugome. Pripovjedacki kozmos Senka Karuze graden je od uzbudljivosti lijepih recenica i njihove prošlosti, od onoga što se voljelo i što se po putu promijenilo, izmjestilo i izgubilo. Price o mladima i starcima, djevojkama i ženama, obitelji i drugima, o brdima i visinama, o moru i gradovima, o istini slike, govore o žudnji i bijegu, o sadašnjem i buducem… Vrijeme i hrabrost, radost, strah i sumnja, u njegovim duhovitim i bizarnim, ironicnim i veselo-tužnim pricama nude strast i melankoliju, otocku grezost i „besramnu želju za postojanjem“. Gotovo dnevnicka knjiga Senka Karuze, višeznacna i dvosmislena naslova, pokazuje ono što imamo i što nam nedostaje, što smo stekli pisanjem kao našim stvarnim životom, našim stvarnim postojanjem. Mrak i svjetlost su, piše Karuza, „jedan od onih sjajnih neponovljivih trenutaka koji nas iznenada zaskoce“. Ponavljamo to kao da smo na pocetku uzbudljiva i neizvjesna putovanja, kao da smo rekli sve i ništa!

Miroslav Micanovic