Knjiga Prsa u prsa pouzdan je vodic kroz naplavine i dogadaje “koji su stizali na otok i uporno ga ostavljali osamljenim”, ali istodobno i nama citateljima-turistima, nama s kontinenta, izvan ruba mora – ostavlja dovoljno mjesta za ushit, zabrinutost, ali i drukciji odgovor. Citatelj knjige Prsa u prsa motren je i zahvacen kao onaj koji dolazi, uznemirava, mijenja, troši i uzima s valutom, putovnicom u džepu mnogo toga zdravo za gotovo. Nije gotovo, pocelo je, i promjene koje su na djelu doticu u prizorima i kadrovima ovih tekstova i onoga tko ih ispisuje i onoga na koga se odnose. Rijec je o knjizi zaokruženih prica, eseja, o literarnoj igri složenoj od prostora i prolaznosti. Vremena koje definitivno nestaje i koje tek u tragovima zatjecemo, kao što zatjecemo i sebe: na trajektu, u moru.
Rijec je o tekstovima u kojima progovara, govori, grinta i prigovara zajednicko “mi” novom (rjecniku) poretku održivog i neodrživog razvoja. Prostor pisanja knjige naizgled je otocna soba, soba s mirisima, pamcenjem mora, soli i ribe, ali njezina je važnost u prisutnosti covjeka, ribara, muškarca koji ispisuje ono što se na njegovoj koži utiskuje, tetovira. Prsa u prsa angažirana je i nedvosmisleno pisana knjiga u obranu otocnih, dakle ljudskih vrijednosti, kvalitete života i, istodobno, literarni dnevnik nestajanja jednog svijeta u osvitu robovlasnickog turizma.

Miroslav Micanovic


Senko Karuza (Split, 1957) objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Studentu, Mogucnostima, Rivalu, Dnevniku (Ljubljana). Uvrštavan u razlicite antologije, preglede i izbore kratkih prica, prevoden na strane jezike, nastupao na više domacih i stranih festivala. Osnivac neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pucinskim otocima. Ispisuje redovito kratke price u Slobodnoj Dalmaciji pod zajednickim nazivom Vodic po otoku. Objavio knjigu kratkih prica Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005), te Tri krokodila (2005) i Kamara obscura (2010).