Prije trideset godina Istocnu Europu zatekle su velike promjene. Od prijelaza iz socijalizma u nove demokracije ili tzv. tranzicije ocekivalo se mnogo, ne samo instant-kava i mno&scaron;tvo luksuznih proizvoda koji su preplavili samoposluge nego i instant-bogacenje &ndash; ili barem bolji život. O tome je Slavenka Drakulic elaborirano pisala prije dvadeset pet godina u vrlo uspje&scaron;noj knjizi&nbsp;<i>U kavani Europa: život poslije socijalizma</i>&nbsp;koja svoje prvo hrvatsko samostalno izdanje ima ovih dana.<br />U zbirci eseja&nbsp;<i>Ponovo u kavani Europa: kako preživjeti postsocijalizam</i>&nbsp;Slavenka Drakulic pita se &scaron;to se od toga ostvarilo i jesu li gradani Istocne Europe racunali da sa slobodama dolaze i velike odgovornosti. Financijska kriza, masovna imigracija, rast nacionalizma, ksenofobije i Brexit samo su dio slike dana&scaron;nje, jo&scaron; uvijek podijeljene Europe. Smanjuju li se ili produbljuju razlike izmedu Istoka i Zapada Europe?<br />Zbirka eseja&nbsp;<i>Ponovo u kavani Europa</i>, prvobitno objavljena na engleskom jeziku, opisuje niz svakodnevnih situacija koje ukazuju na &scaron;iru politicku i dru&scaron;tvenu situaciju u dana&scaron;njoj Europi. Esej o papagaju iz Stockholma ponukat ce vas da se zamislite imaju li životinje ponekad veca prava od ljudi, a prica o razlici u prehrambenim proizvodima u Istocnoj i Zapadnoj Europi da opet probate Nutellu, vocni jogurt ili riblje &scaron;tapice. Eseji o autoricinoj najdražoj kartici i onaj o imigrantskom orkestru s Trga Vittorio u Rimu mogu se citati i kao vapaj za nekom novom europskom solidarno&scaron;cu.