&ldquo;Htio bih zabilježiti jo&scaron; koju rijec o onome &scaron;to me se tice, &scaron;to je cinilo moje pisanje, moj život, &scaron;to je mene cinilo, &scaron;to jesam. Sustižu me slike, oblikuju se misaone cjeline. Tražim odgovore, tražim ih u sebi samom i u razgovoru s odsutnima, u rijecima i knjigama, u promi&scaron;ljanjima o neznanom i sjecanjima na proživljeno, svuda i uvijek ih tražim, nanovo nalazim, pa ponovno pitam.&rdquo;<br /><br />&ldquo;U nastojanju da kažem svoje izabrao sam esej, a poradi njegove otvorenosti i bliskosti umjetnickom djelu... U svojim se ogledima njihov pisac i sam ogleda. Htio sam oteti filozofiju od akademske krutosti, sacuvati njenu misaonu intrigantnost, a podariti joj slobodu u izrazu. A nadasve mi je bilo do istine, kako iskazati ono &scaron;to je bit onoga &scaron;to mislim.&rdquo;<br /><br />Sve dok zbirka je ispovjednih eseja Predraga Fincija, koja nam donosi &ldquo;kronologiju&rdquo; jednog života, jednog covjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu izmedu njih koja je nevoljko prijedena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta &ndash; s ishodi&scaron;tima svojega svijeta.<br /><br />&ldquo;A kada predemo državnu granicu, kada predemo iz jedne zemlje, iz jedne kulture u drugu, onda shvatimo snagu svih onih granica koje su u nama, granica koje nikada necemo preci, koje ce u nama zauvijek ostati jer nas opisuju, a postanemo svjesni i onih granica kojih se oslobadamo, jer smo tek s one strane svake granice, svakog ogranicenja mi, tek tada potpuno kod sebe i sa sobom.&rdquo;<br /><br />&ldquo;Na svojemu misaonom putu uvijek sam se susretao s tri meni najvažnija pitanja: pitanjem subjekta, osjetilnog i onostranog.&rdquo;<br /><br />&ldquo;Htio bih jo&scaron; ne&scaron;to reci prije kraja, kao &scaron;to je red, jer ni iz posjete bez &lsquo;zbogom&rsquo; ne bih oti&scaron;ao.&rdquo;