Lipnja 1941. pun je Mjesec nad selom uz Bug, rijeku koja svijet dijeli na pola. Na jednoj su njezinoj obali Nijemci, a na drugoj Rusi. Maks i Dora, Židovi iz grada, vjeruju da samo trebaju prijeci na Istok, i svijet ce im se ponovo podastrijeti u svojoj dobroti i rasko&scaron;i. Oblaci u nekom trenutku moraju zakloniti Mjesec i ladar Lubko, koji svakoga tko ima novac prevozi na drugu stranu, smilovat ce im se. Skriveni u &scaron;taglju, tik uz lokve svinjske krvi i iznutrica, gledaju poljske partizane, djecake koji jo&scaron; uvijek vjeruju da je rat pustolovina i izvr&scaron;avaju naredbe koje ne razumiju. I njihova nemilosrdnog zapovjednika, vodnika Sivog, koji ih sprema za borbu s &ldquo;istinskim&rdquo; neprijateljem. Svi cekaju... vrucina muti razum.<br />Putujuci krajolikom svog djetinjstva, vi&scaron;e od osamdeset godina nakon povijesno odlucujuce vojne ofenzive, pripovjedac Andrzeja Stasiuka imaginira svijet na rijeci koja se ne zove Stiks, ali koja ima svog ladara Harona. Ljudske price u predvorju ratnog pakla u romanu Ladar pulsiraju životom &ndash; sirovim, prijetecim, zacudnim i senzualnim &ndash; koji nam iznova otkriva da je književna istina iznad svake druge istine, a u ovom nam slucaju i porucuje: rat nikada ne zavr&scaron;i za nekoga tko ga je vidio.