Tatjana Gromaca po mnogocemu je iznimna pojava na našoj književnoj sceni - beskompromisna, izvan svih trendova, ona stvara nove književne krajolike. I u najnovijoj knjizi Božanska djecica Gromaca je odlucna, osobno otvorena, bez podilaženja ikome. Pred citateljem se rastvara psihicka bolest i suocavanje s njom na svim razinama, od vanjskih do intimnih.
Tatjana Gromaca stilska je perfekcionistica cije recenice uvijek precizno pogadaju srž problema. Roman Božanska djecica zahtijeva pozornog citatelja, spremnoga suociti se s vlastitim traumama. Katarzicni i mocni, ovi prozni fragmenti tvore jedinstvenu romanesknu cjelinu u kojoj se kroz sudbinu jedne žene prelamaju i rastvaraju sve najskrivenije traume društva nesklonog prihvacanju drugacijega. Proza Tatjane Gromace ima svojstva praiskonskih elemenata, ona je lišena svakog uljepšavanja, bilo kakvih suvišnih dodataka, ogoljena je do najnužnijega, zbog cega citajuci je osjecamo snagu kakvu imaju grcke tragedije.