Pjesnikinja Vanda Mikšic ne traži mjesto pod suncem, jer ono postoji, ona ga naseljava svojim jezikom, uoblicava ga i reproducira – svi smo na rubu poznatoga, doživljenoga – rijec je o rijecima, o poeziji koja na pepelu poznatoga i vec videnoga drukcije gleda, zapisuje, bilježi. Ucrtava prostor i mjeru vlastite mašte, toliko da joj je jezik živ, govoren, izgovoren.
Raduje pritom stanovita prisutnost, filmska dramaturgija pjesme, što je samo po sebi oksimoron, ali i vjetar, neprekidnost i mrmljanje, sitan pomak, jedva vidljiv obrat, uzmak, san, cegrtaljke i zrikavci… Opasna pristupacnost iskustva? Poezija živi upravo od toga i s tim, a to njezino kriticno mjesto istodobno je kljucni znak Vandina pisma.
(Miroslav Micanovic)

Vanda Mikšic prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveucilišta u Zadru. Clanica je uredništva casopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavackoj kuci L´Ollave. Poeziju objavljuje u domacoj i stranoj periodici; prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovu proljecu za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, ciji je rukopis takoder pohvaljen na Danima Dobriše Cesarica. U Hrvatskoj je još objavila knjigu poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena (2015), a u Francuskoj tri pjesnicka naslova (Sels; Ce temps, le nôtre; Fragments sur) te dvojezicno bibliofilsko izdanje Vaisseau / Žile, koje je oslikao bretonski umjetnik André Jolivet. Pjesme su joj prevodene i na makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesnicke antologije Tonka Maroevica Usklicnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život nacin uporabe dobila je 2015. Nagradu Iso Velikanovic. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.