Uvlaceci u raznoliki, imaginarni i egzoticni prostor, prostor koji je nerijetko, gotovo nužno i sudbinski odreden vremenom (vremenom cekanja, promatranja i sagledavanja), knjiga Vande Mikšic Fragmenti o bacanju kamena svoga sadašnjeg i buduceg citatelja višestruko zavodi. – Što se dogada na putu od stvarnosti do dogadaja? – jedno je od stalnih pitanja njezina pisma, ono što nas uvlaci u pažljivo i lijepo ispisanu “gramatiku sna”, vodi kroz tekst o fragmentu i kamenu, o vjetru i žamoru, o izgubljenoj cjelini i traženom smislu, o naletu prizora, oblika, koji su mogli biti i nešto sasvim drugo. Pjesma, pokret tijela, vježba. Mogli su biti šutnja. Bjelina. Hibridnost knjige i neuhvatljivost njezina konacnog imena, na putu od vrtoglavih zapisa, silovitih mikroeseja, oštrih vježbi rituala svakodnevice do izgradnje lika i price, traži onoga i onu koji se, istodobno, podvrgava i uplice u tekst, onoga i onu koja je na rubu, na periferiji vlastitog oka i tijela.
Fragmenti o bacanju kamena upuceni su i pisani za one koji se osjecaju i kreatorima i sudionicima onoga što se dogada na pocetku i na kraju, na putu izmedu gravitacije i pakla. Zaumnost svijeta i njegova neizrecivost, vjera u neocekivanost jednostavnog, otkrivanje nepredvidivih i neraskidivih veza – opsesivne su teme knjige koja govori i o vlastitoj nepotpunosti, izgubljenoj cjelini… Ali i o nadenom jeziku, o mucnini i rani, o živom i vodi – upravo o svemu onomu što se dogada u rubnoj (nestaloj) stvarnosti. Knjiga Vande Mikšic Fragmenti o bacanju kamena izazov je citatelju koji želi otkriti njezinu zacudnost i jednostavnost, ezotericnost i uzbudljivost, slican onima koji su krenuli svaki u svom smjeru “kao jastuci koji krecu na dugo putovanje u noc”.


Vanda Mikšic prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveucilišta u Zadru. Clanica je uredništva casopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavackoj kuci L´Ollave. Poeziju objavljuje u domacoj i stranoj periodici; prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovu proljecu za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, ciji je rukopis takoder pohvaljen na Danima Dobriše Cesarica. U Hrvatskoj je još objavila knjigu poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena (2015), a u Francuskoj tri pjesnicka naslova (Sels; Ce temps, le nôtre; Fragments sur) te dvojezicno bibliofilsko izdanje Vaisseau / Žile, koje je oslikao bretonski umjetnik André Jolivet. Pjesme su joj prevodene i na makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesnicke antologije Tonka Maroevica Usklicnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život nacin uporabe dobila je 2015. Nagradu Iso Velikanovic. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.