Leksikon uzaludnih znanja. E-book. Formato EPUB - 9788828359715

„Zapazili ste svakako i vi da oko nas žive šampioni uzaludnih znanja. U svakome malo vecem mjestu naci cete covjeka koji je ekspert za nešto što je vrlo daleko od njegove struke, ali je zato on u to nevjerojatno dobro upucen. Neki ce veterinar znati sve o vrstama japanskih lepeza i nacinima njihove izrade, cinovnik ce vam satima pripovijedati o sastavu kamenja u okolici vulkana Mauna Loa, dok ce vam seljak održati predavanje o vjerskim obicajima Saracena u doba križarskih ratova. Pri tome ce biti jasno da ti ljudi ne govore nešto što su negdje na brzinu pozobali, nego da su se time bavili dugo i uporno, ne žaleci ni truda ni troška, nabavljajuci knjige, pišuci pisma, tražeci veze. A kad ih upitate zašto je to tako, i kako su došli na to da se baš time pocnu baviti, oni vam najcešce nece znati odgovoriti. I, ako se pravo pogleda, to i jest vragometno pitanje.
Lako bi bilo reci kako je svako znanje dobro i kako je posrijedi zdrava znatiželja; a da nje nije bilo, ljudi bi još i danas živjeli u pecinama. Jer, ima tu jedna kvaka: ako ti našijenci toliko žedaju za znanjem, ako ih znatiželja goni, zašto onda ne završavaju fakultete, zašto ne proucavaju, uzmimo, povijest svoga kraja, ili njegovu floru i faunu, ili folklor? Zašto njihova znanja moraju biti baš takva nekakva egzoticna, nevjerojatna, malo kome dostupna? I zašto takvih ljudi ima tako mnogo baš ovdje, medu nama?
Ne vjerujem da se sve može objasniti obicnim nepovjerenjem u službeni i opceprihvaceni sistem znanja, premda zacijelo ima i toga, kao što ima i neke pobune protiv društva uopce. Jer, u nas postoji tradicija da nas škola, a i država, tupe nekakvim svojim obaveznim spoznajama, nekim svojim istinama i svetinjama, pa što je onda prirodnije nego da se covjek baci na nešto što je sâm izabrao, i da se tome sasvim posveti? I, naši se šampioni doista i posvecuju, strastveno i bez ostatka. Ali, silina te strasti pokazuje da tu svakako ima nešto dublje i važnije.
A to nešto o cemu govorim moglo bi se nazvati poštovanjem svijeta i života. Rijec je tu o slutnji (ako vec ne i o osvjedocenju) kako je u sitnicama, u pojedinostima i naoko nevažnim podrucjima znanja sadržano ono najvece i najvažnije, ono što je najpotrebnije znati. I što je sama stvar neobicnija i dalja od nas i našega života, to je veca vjerojatnost da se baš u njoj krije neka bitna spoznaja.“